Službene stranice grada Sinja

Sinjska alkaGospa sinjskaGradovi prijateljiProjekti Grada SinjaKrediti, potpore, sredstvaOdbor za prevenciju kriminalitetaSavjet mladihObavijesti o nepropisno odbačenom otpadu
  Traži

Povijest grada Sinja

Dinarom i Svilajom ograđen prostor, ispunjen zemljom, pašom i šumom, natopljen rijekom i potokom bi izazov čovjeku. I taj izazov čovjek prihvati već u osvit civilizacije!

Najstarija povijest Cetine zapisana je u pećinama: na izvoru Cetine, u Biteliću, iznad Dabra, Rumina, u Otišiću, Vrdovu.Tu su živjeli prastanovnici naše regije. Kamene sjekire, žrvnjevi, noževi, strelice i lončarija u sinjskim muzejima oslikava kvalitet življenja tog vremena, što ga zovemo neolit.

Brojne gomile nabacanog kamenja u našoj Krajini, zapravo su grobni humci. Ove gomile srećemo na podima (visoravnima) iznad polja, na istaknutim pozicijama, a potječu s prijelaza neolitika u metalno doba.
Na otoku Dugišu, na Cetini, nadeni ostaci sojenica sežu u željezno doba.

Brojne »gradine« na povišenim lokacijama često su ostaci najstarijih građevina u Krajini i zajedno s mogilama ih vezemo uz ilirsku nazočnost u Cetini. Iliri nemaju vlastitog pisma, pa o njima saznajemo iz rimskih zapisa. Oni spominju ratoborne Delmate, koji žive na prostoru izmedu Neretve i Krke, pa je Cetina njihova središnja zemlja. Nije stoga čudo što arheolozi upravo ovdje i danas tragaju za posljednjim delmatskim uporistem Setovijom. (U jednom zapisu rimski povjesničar i suvremenik događaja, Apijan, piše otprilike ovako: »Kad su rimske legije 34 g. prije Krista od Andetrijuma (Muća) krenule na istok mučno se probijajući kanjonom, konačno su izbile na domak velikom polju, kojem je pristup branila Setovija. Legije je vodio Oktavijan. Za vrijeme opsade Oktavijan bi ranjen te se vrati na oporavak u Salonu, a zatim Rim. Pod Setoviju je došao tek iduće godine. No, Setoviju nije osvojio ni tada on, već glad što prisili branitelje na predaju 33. g. prije Krista.«

 

Slomivši otpor Delmata i zagospodarivši Cetinom, Rimljani su osnovali nekoliko naselja (vjerojatno na ilirskim temeljima) i povezali ih cestama. Obilje arheoloških nalaza gotovo na svim naseljenim lokalitetima svjedoci o neprekinutom kontinuitetu zivljenja u Cetini. U rimskom razdoblju najintenzivnije živi Tilurij -utvrđeni logor i grad na Gardunu, te Aequum na Čitluku.

 

Šest je stoljeća Cetina ostala u sastavu Rimske imperije, a onda provale Avara i Slavena donose novo vrijeme, u kojem će Hrvati postati i ostati glavni etnički subjekt ove regije. U arheološkoj baštini stare hrvatske države najdragocjenija je crkva Sv. Spasa u Vrlici. Građena u IX., a dograđena u XIII. stoljeću, okružena s preko 1000 grobova i stećaka, biser je starohrvatske arhitekture.

U XIV. i XV. stoljeću Cetina je posjed najmoćnije hrvatske obitelji Nelipića, a njihovo sjedište je na tvrdom sinjskom gradu.

 

Nažalost, na to nas vrijeme upozorava samo nekoliko spisa, koji svjedoče o njihovoj slavi. Pošto je obitelj Nelipića izumrla, u Cetini nije bilo snažne ličnosti, pa nastaju borbe oko njihova naslijeđa. To ide na ruku Turcima, pa vec početkom XVI. stoljeća upadaju u Cetinu. 1536. g. su je definitivno i osvojili i ovdje ostali 150 godina. Začuđuje da dugo tursko prisustvo u Cetini nije ostavilo znatnijih materijalnih tragova, ili upravo tu činjenicu objašnjava njihovo prisustvo. No tragovi postoje u toponomastici: Čitluk, Karakašica, Batljen, Surdup, Han i prezimenima: Atlaga, Alajbeg, Čabo, Malbaša, Strmo...

Odlazeći iz Cetine Turci nisu žurili. 1686. g. su protjerani iz Sinja. Već slijedeće godine pokušali su osvojiti Sinj, ali nisu uspjeli. Mirom u Karlovcima 1699. g. utvrdena je granica koja je zapadnu polovicu Sinjskog polja dodijelila Mlečanima, a istočnu Turcima.

Međutim, ni u narednom razdoblju nije bilo mira. Turci su nekoliko puta pokušali preoteti Sinj, a 1715. g. to im je gotovo i uspjelo. Ne mireći se odredbama mira u Srijemskim Karlovcima, kojim su izgubili znatne teritorije u Dalmaciji, Turci su pažljivo pripremali snažnu ofenzivu kojom će te zemlje vratiti.

 

Dana 23. srpnja 1715. g. Mehmed paša s mnogobrojnom vojskom  prikupljenom na Livanjskom polju (oko 70 000 momaka) prešla je Dinaru i utaborila se uz Cetinu. Razdvojivši se, dio vojske udari na Vrliku i osvoji je, a drugi dio opkoli Sinj.  Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza. 700 boraca s nekoliko porodica i 8 fratara prestrašeno je gledalo, slušalo prijetnje i uvrede tisuća ratnika pod tvrđavom i molilo pred Marijinom slikom za pomoć. Karizma fra Pavla Vučkovica hrabrila je branitelje i odbila predaju. Poslije 8 dana opsade i bezbrojnih juriša, Turci su odbačeni. Mnoštvo ih pogibe, a većina pobježe, noću izmedu 14. i 15. kolovoza, točno na dan Velike Gospe.

 

 

Marija je dala takvu hrabrost braniteljima «da se viteški braniše i obraniše». To je bila nebeska pomoć Majke od milosti - Gospe Sinjske! Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu, uvedena je u Sinju viteška igra Alka!


Literatura: prof. Borković, V., 1995.: „Cetina – između Svilaje i Kamešnice“, Ogranak Matice Hrvatske u Sinju i Pokret prijatelja prirode „Lijepa Naša“ – Ogranak Sinj

Službeni glasnikGradske komunalne odlukeZnačajni dokumentiGospodarska zona KukuzovacFotogalerijaNatječajiVažni linkoviZaštita i spašavanjeJavna nabavaPravo na pristup informacijamaProračunProstorno planska dokumentacija

Grad Sinj

Dragašev prolaz 24
21230 Sinj

Ured Gradonačelnice:
021/821-081

Radno vrijeme: 7,30 - 15,30
(pauza 11,00 - 11,30)

Stranke se primaju uz prethodnu najavu kod nadležnih pročelnika.

IBAN: HR36 2390 0011 8389 0000 3

Fax: 021/826-591

e-mail: info@sinj.hr

Pošalji upit

Copyright 2008-2011 Grad Sinj